10 And Jabez called on the God of Israel, saying, Oh that thou wouldest bless me indeed, and enlarge my coast, and that thine hand might be with me, and that thou wouldest keep me from evil, that it may not grieve me! And God granted him that which he requested.
2Poslušaj, Bože, moje žalbe glas; od strašna dušmanina život mi čuvaj!
3Štiti me od mnoštva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora
4koji bruse jezike k'o mačeve, otrovne riječi izbacuju kao strijele,
5da iz potaje rane nedužna, da ga rane iznenada ne bojeć' se ničega.
6Spremni su na djelo pakosno, snuju kako će kradom zamke staviti i govore: "Tko će nas vidjeti?"
7Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju: pamet i srce čovječje bezdan su duboki.
8No Bog ih ranjava strijelom, odjednom ih rane prekriju.
9Vlastiti jezik propast im donosi, kimaju glavom oni što ih vide:
10svi se boje, Božje djelo slave i misle o onom što on učini. [ (Psalms 64:11) Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utječe, i kliču svim srcem čestiti. ]