9 And when he had opened the fifth seal, I saw under the altar the souls of them that were slain for the word of God, and for the testimony which they held:
10 And they cried with a loud voice, saying, How long, O Lord, holy and true, dost thou not judge and avenge our blood on them that dwell on the earth?
11 And white robes were given unto every one of them; and it was said unto them, that they should rest yet for a little season, until their fellowservants also and their brethren, that should be killed as they were, should be fulfilled.
34ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje.
35Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga.
36Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću:
37potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,
38ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu."
39A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga.
40Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi.
41Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci.
42Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim.
43Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove.
44Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože.
45Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori.
46Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.
47TÓa dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti?
48Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!
49Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?
50Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
51Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana
52s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga. [ (Psalms 89:53) Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen! ]