1 Budući da Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se - iz godine u godinu iste - neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju.
2Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogoslužnici, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti grijeha?
3Ali po njima se iz godine u godinu podsjeća na grijehe.
4Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha.
5Zato On ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio;
6paljenice i okajnice ne sviđaju ti se.
7Tada rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju!"
8Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviđaju,
9veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo.
10U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.
11I svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha.
12A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu
13čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim.